Nakon trogodišnjeg perioda preventivne zaštite umijeće suhozidne gradnje, u prosincu 2016. godine, dobilo je i trajnu zaštitu, i to zahvaljujući predanom angažmanu članova Udruge Dragodid iz Šapjane (Matulji) koja je i podnijela zahtjev za uvrštenje suhozida na listu nematerijalne kulturne baštine.
Ovom prigodom čestitamo svim nositeljima nematerijalnog kulturnog dobra te moramo istaknuti kako smo zaista ponosni na naše postignuće u okviru ove registracije koja će sigurno biti vrijedan poticaj za daljnji rad te popularizaciju i očuvanje suhozidne baštine, ističu iz Udruge Dragodid koja je okupljena sa zadaćom istraživanja i reaktualizacije suhozidnog graditeljstva.
Kao jedan od važnijih rezultata ovog postupka svakako je i uspostava popisa nositelja nematerijalnog dobra na kojem je izdvojeno 35 fizičkih i 18 pravnih osoba, i to temeljem iskustva i pripadnosti tradiciji pojedinih lokaliteta te svakako volji da se znanje stavi na raspolaganje svim zainteresiranima, bilo kroz praktični rad ili kazivanje. Prijavnica je tako proslijeđena u lipnju prošle godine, a za ovu, novu stepenicu u zaštiti suhozida najvažnije je bilo u njezin sadržaj uključiti upravo popis
meštara suhozida i organizacija koje se njime intenzivno bave.
Hrvatska zasad ima 13 dobara upisanih na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine čovječanstva kojima bi se uskoro trebala pridružiti i vještina izgradnje suhozida. Naime, prigodom obilježavanja 70. obljetnice UNESCO-a, 22. i 23. siječnja prošle godine održane u Nicosiji (Cipar), uz podršku Regionalnog centra za očuvanje nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a u Sofiji, Ministarstva obrazovanja i kulture Cipra te ciparskog Nacionalnog komiteta za UNESCO održan je sastanak stručnjaka na temu Tehnika gradnje u suho kao element nematerijalne kulturne baštine kako bi se započelo s izradom zajedničke kandidature za upis na UNESCO-ovu listu nematerijalnih dobara čovječanstva. Pored stručnjaka iz Cipra, Bugarske, Grčke, Španjolske i Švicarske kao predstavnik Ministarstva kulture Republike Hrvatske na tom je sastanku sudjelovao i član Udruge Dragodid. Svoja iskustva ondje okupljeni stručnjaci međusobno su razmijenili prezentirajući tehnike gradnje u suho koje su dijelom nacionalnih inventara nematerijalne baštine. Tom je prigodom ocijenjeno da su zajedničkim sastankom učinjeni vrijedni koraci koji će sigurno pridonijeti međusobnom upoznavanju s mogućnostima i izazovima u očuvanju i promociji gradnje u suho, kao elementa nematerijalne kulturne baštine.
Umijeće gradnje suhozida široko je rasprostranjeno, i sadrži mnogo dodirnih točaka, kao i bezbroj lokalnih razlika. Ono što je svima koji ga baštine zajedničko jest da su slaganjem kamena na kamen zajednice oblikovale svoje krajolike prilagođavajući ih potrebama obitavanja te uzgoju biljaka i životinja. Suhozidom se čovjek kroz povijest borio ili se još uvijek bori protiv erozije, poplava, lavina, isušivanja, a usput su u suhozidu i oko njega svoj dom pronašle brojne biljne i životinjske vrste povećavajući bioraznolikost i kompleksnost okoliša. Gradnja u suho danas je rasprostranjena na području država sudionica ciparskog sastanka, a same varijacije dobra identificirane su kao produkt specifičnih socio-ekonomskih i prirodnih osobitosti svakog pojedinog područja.