Uđite u začudan svijet ruske bajke

O bajci kao žanru, specifičnostima i neobičnostima ruske bajke, ilustriranju i ilustracijama ovom su prigodom kazivali Mirjana Komadina Mergl, Igor Duraković, Dagmar Franolić i Igor Gržetić, dok je uloga moderatorice pripala Maji Parentić.

Predstavljajući rusku bajku kao kompleksan književni medij, Mirjana Komadina Mergl istakla je kako su bajke prva književna vrsta s kojom se većina susreće i čiji su se zapleti, pa čak i do najsitnijeg detalja, uvukli u naša sjećanja. No, mistični svijet iza sedam gora i sedam mora, gdje obitavaju vile, patuljci, vještice i začarani žapci, nije samo rezerviran za one najmlađe, jer bajkama se rado vraćamo i u odrasloj dobi, bilo da ih čitamo svojoj djeci, nećacima, unucima ili možda onako, za svoj gušt. Zašto uopće mnoge od nas odraslih još uvijek privlače bajkve, kakva je njihova ideološka pozadina i kakvu nam bajke uopće poruku šalju, samo su neka od pitanja u fokusu našeg interesa, poručuje Komadina Mergl. Tako, prema psihoanalitičaru Carlu Gustavu Jungu, bajke predstavljaju bogatu riznicu arhetipova, lako prepoznatljivih gotovo svim ljudima bez obzira na naciju, vjeru ili vrijeme u kojem žive, jer pripadaju kolektivnom nesvjesnom, pripovjedajući jezikom simbola koji otvara vrata do dubina naših duša. Možda je upravo to jedan od razloga zašto im se uvijek iznova vraćamo. Bajka ili gatka, u izvornom značenju riječi čudnovat ili čudesan svijet, svijet vradžbina, predstavlja književnu vrstu kod koje je ono čudesno i nadnaravno poimano kao zbiljsko, što znači da u bajkama nema razlike između zbilje i onog nadnaravnog. Nadprirodno i stvarno, izmišljeno i zbiljsko tako postaju jedno, a među njima se gubi bilo kakva suprotnost. Bajka, ističe Komadina Mergl, uvijek počinje onim formuličnim početkom - iza sedam mora, iza sedam gora ili bio jednom jedan car - što znači da su vrijeme i mjesto odvijanja bajke uglavnom neodređeni, drugim riječima, bajka je svevremenska i svemjesna tako da u njoj možemo prepoznati svoje iskonsko vrijeme i mjesto u kojem otkrivamo dobre i zle likove, vjerujući kako će dobro uvijek navladati zlo, a istina i pravda pobijediti. To je ono što nas nadahnjuje i iznova vraća bajci, ono dječje, naivno i pošteno u nama. Ruska bajka, zaključuje Komadina Mergl, našem je čitatelju gotovo nepoznata, i tim je vrijednija ova dvodjelna zbirka koja okuplja 26 ruskih bajki, koje su do sada unas bile neprevedene. 

Motiv nastanka ovih zbirki, priznaje njihov urednik Igor Duraković, pomalo je neobičan, a radi se o situaciji iz dječjeg vrtića s kojim sam surađivao i gdje su djeca jednom prilikom izvela igrokaz, ali na način posve suprotan od onog što bi se očekivalo. To me nasmijalo i posdsjetilo na Antuntuna Grigora Viteza, ali i prizvalo neke od likova ruske književnosti poput Vaška Glupavka. Tu je na neki način startala priča o ruskim bajkama koje sam htio prezentirati u drugačijem stilu i maniru od uobičajenog. Naime, dosad smo rusku bajku imali u jednom holivudiziranom stanju, odnosno primjeru koji je prilično jednostavan, međutim specifičnost koju nude ove zbirke jest drugačiji način gledanja na tu vrstu književnosti, obzirom na njezinu avangardnost, pa čak i subverzivnost. Njihova vrijednost, pored spomenutog, leži i u svojevrsnom kontrapunktu, kojeg je prepoznala i recenzentica dr. Danijela Lugarić Vukas, ispisavši kako zbirka u jednom trenutku slama horizont očekivanja čitatelja, dakle sve ono što biste očekivali da će se dogoditi možda i neće. Osim toga, u bajkama se zrcali suvremeno društvo, jer svaki će čitatelj u njima, točnije likovima i njihovim postupcima uspjeti pronaći i spoznati sebe. Drugi razlog ulaska u ovu avanturu, zaključuje Duraković, je Dagmar Franolić, autorica ilustracija, čiji rad pratim već dvadeset godina, a gledajući u njezine slikarije svaki put otkrivam vrstu prozora u neki širok bajkovit svijet, stoga je njezin angažman bio i više nego logičan.

Približavajući okupljenima proces ilustriranja, Dagmar Franolić otkriva kako je glavni urednik, i prije početka rada na ilustracijama već imao zamišljen ili osmišljen vizual zbirke, prepoznavši, obzirom da je upoznat s mojim slikarstvom, moje mogućnosti i potencijale. Moram priznati da me ilustracija oduvijek privlačila i željela sam joj se u jednom trenutku prepustiti, stoga sam ovaj zadatak shvatila kao veliki i važan izazov: stvoriti nešto bajkovito, blisko mome senzibilitetu, a opet novo i drugačije. Iako oko pristanka na ovaj angažman uopće nisam dvojila u biti nisam znala koliko me posla očekuje, a nakon gotovo jednogodišnjeg rada, svaka je priča dobila svoju ilustraciju, pa čak i više od toga, međutim moja predodžba o samim knjigama još je bila jako daleko. Kako bismo ovu priču priveli svome kraju, priznaje Franolić, na scenu je stupila Lena koja je polako počela s prelamanjem, što me dodatno ohrabrilo vidjevši da su moje slike; ilustracije u dobrim rukama. Tako pred nama stoje dvije prekrasne knjige, koje kao cjeline svjedoče o izvrsnoj suradnji urednika, ilustratora, dizajnera, prevoditelja, recenzenta i svih ostalih koji su neposredno ili posredno bili uključeni u njihovu realizaciju.

Mapirajući ilustraciju i uopće slikarstvo Dagmar Franolić, Igor Gržetić prepoznaje kako je rasprava krenula u smjeru dva drevna, gotovo primordijalna medija - bajke i ilustracije. S jedne strane bajka predstavlja književnu vrstu u kojoj se po različitom modelu (ovisno o tradiciji) susreću realno i irealno, što stvara poziciju izuzetno zahvalnu za ilustriranje obzirom da autoru dopušta popriličnu slobodu. Bajku, naime poznaju sve kulture, pa tako i ilustraciju koja uspješno prati i najstarije rukopise, međutim njezino zlatno doba, kako ga vole zvati povijesničari, navodi Gržetić, razdoblje je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada se javljaju izuzetni crtači i akvarelisti, poput Arthura Rackhama, Jessie Willcox Smith ili Kaya Nielsena, čiji je nježan i profinjen slikarski senzibilitet nadomak onom Dagmar Franolić. Radi se o periodu secesije, odnosno simbolizma kada je ilustracija nadišla svoje uobičajene okvire, pa čak i okvire knjige, postavši (štafelajnom) slikom. Kao i u svojim ostlim radovima, tako i u ilustracijama, zaključuje Gržetić, autorica ostaje na tragu sretne sinteze lirske apstrakcije i lirske figuracije te čvrstim crtežom i promišljenim koloritom kojim u duhu Sjevera dominiraju plava, ljubičasta i crveno-ljubičasta, od najupečatljivijih segmenata literarnog predloška stvara ikonografski zanimljive i promišljene monograme koncentriranog sadržaja i beskrajne energije. 

Predstavljanje ovih dviju zbirki ruskih bajki, na čijem su prijevodu s ruskog radili Slađana Domladovac i Zdenka Vukadin, pratiti i izložba ilustracija Dagmar Franolić, koja će posjetiteljima biti na raspolaganju sve do 24. prosinca, svakim radnim danom od 10.00 do 13.00 sati ili uz prethodnu najavu organizatoru mailom na kultura@gradkrk.net, odnosno telefonom na 051 220 041.