Održan edukativni dio ovogodišnjeg Drobnica festa

Nakon kratkog pozdravnog govora tajnika Udruge maslinara Drobnica Gorana Marevića, riječ su preuzeli predavači, najprije Ivica Ljubenkov koji je okupljene uveo u postupak zaštite izvornosti krčkog maslinovog ulja, a potom i Ana Marušić Lisac, predstavnica Biotechnicona, kazavivaši o mogućim modelima dodavanja vrijednosti na lokalnu proizvodnju.
Zajedno s Udrugom Drobnica, uvodi Ljubenkov, napravili smo specifikaciju za zaštitu izvornosti krčkog maslinovog ulja, podnijevši zahtjev Ministarstvu poljoprivrede. No prije nego li se dotaknemo onog što je bila podloga za takvu zaštitu valja se ukratko osvrnuti na stanje zakonodavstva. Naime, kako su se događale promjene na nivou Europske unije tako smo i mi u Hrvatskoj mijenjali zakonodavnu administrativu te je ona danas posve usklađena s administrativom Unije. Prema tome, kada se proizvod zaštiti na nivou Hrvatske, u roku od godine dana on se mora zaštititi i na europskom nivou. Postoje tri vrste zaštite prehrambenih proizvoda, nastavlja Ljubenkov. Kod oznake izvornosti sve faze proizvodnje (npr. proizvodnja, prerada i pakiranje) moraju biti u okvru zamljopisnog područja navedenog u specifikaciji, dok se u slučaju oznake zemljopisnog porijekla neke faze koje nisu presudne za svojstva proizvoda mogu raditi van zemljopisnog područja proizvodnje. Kada se govori o oznaci tradicionalnog ugleda, istu mogu dobiti proizvodi kojima se priznaju posebne karakteristike, a koje se temelje na na fizikalnim, kemijskim i senzorskim svojstvima te načinu proizvodnje, uz dokazanu prisutnost na tržištu od najmanje 25 godina. Ako pogledamo registar zaštićenih europskih maslinovih ulja, možemo konstatirati kako ih trenutno ima 102, i to uglavnom zaštićenih oznakom izvornosti te samo u pojedinim slučajevima oznakom zemljopisnog porijekla. Iz toga možemo zaključiti kako je izvornost inherentna zaštiti maslinovih ulja te smo zato i u slučaju krčkog krenuli upravo u ishodovanje te oznake. Došavši tako do postupka zaštite, navodi Ljubenkov, kao osnovni dokument izdvaja se Specifikacija, a prva stvar koja se njome definira je naziv proizvoda, što predstavlja temelj za njegov marketing. Osim toga bitno je doći i do povijesnih podataka o proizvodu, a rad na tom prilogu Specifikaciji predstavlja izuzetno zahtjevan posao i trebalo bi ga napraviti u pripremi postupka zaštite, jer ako ne postoji povijest proizvoda nepotrebno je uopće upuštati se u dobivanje oznake izvornosti ili zemljopisnog porijekla. Na sreću, u slučaju krčkog ulja bilo je dovoljno povijesnih dokumenata koji su dobro obrađeni i priloženi uz svu ostalu dokumentaciju koja je proslijeđena Ministarstvu. Iako Specifikacija naposlijetku broji svega desetak stranica, obzirom na brojnost priloga, iziskuje značajan posao, a njezin sadržaj, uz naziv, čini još nekolicina točaka: opis proizvoda, zemljopisno područje, dokaz o podrijetlu, postupak proizvodnje, povezanost proizvoda sa zemljopisnim područjem, podatke o nadležnom tijelu te posebne pojedinosti vezane uz označavanje prehrambenog proizvoda. Najznačajniji dio Specifikacije ili temelj samog zahtjeva, čini upravo poglavlje o povezanosti proizvoda sa zemljopisnim područjem u kojem su opisana tla na području otoka Krka, navedeni klimatološki podaci koji utječju na rast i razvoj ploda masline, priloženi dokumenti koji dokazuju povijest maslinarstva na otoku (od antike pa sve do danas), zatim navedena dosadašnja saznanja o kakvoći krčkih ulja te naposlijetku sinteza svega prethodno navedenog, kao prilog karakterističnosti (razlikovnosti) krčkog ulja. Dosad smo u postupku ishođenja oznake izvornosti, zaključuje Ljubenkov, ispunili Zahtjev za registraciju, napravili Specifikaciju s prilozima i jedinstveni dokument kao sažetak Specifikacije, bitan kod buduće zaštite ulja na europskoj razini. No čemu takva zaštita krčkog ulja? Prije svega radi marketinške prednosti na tržištu, zatim provjerljivosti porijekla te davanja prilike malim proizvođačima da se okupe oko jednog proizvoda i zajednički zakorače na tržište. 

Biotechnicon, navodi Marušić Lisac, certifikacijsko je tijelo u ekološkoj proizvodnji od 2003., a od 2006. za oznake izvornosti i zemljopisnog porijekla, međutim prve oznake u Hrvatskoj registrirane su tek 2010. godine te ih do danas ima 15, među kojima je i krčki pršut. Kako bi proizvođači prehrambenih, ali i neprehrambenih proizvoda, nastavlja Marušić Lisac, promovirali povijesno i kulturno nasljeđe, odnosno istaknuli specifičan način proizvodnje, i to po mogućnosti onaj koji nadilazi zakonski minimum, moraju svoj proizvod nekako obilježiti, dodajući mu žig, markicu, znak ili oznaku koju će potrošači moći prepoznati. Da se to isplati svjedoči i činjenica što su europski potrošači jako osviješteni, pa tako istraživanja tržišta govore kako su spremni platiti čak 30% višu cijenu za proizvod na kojem prepoznaju porijeklo i način proizvodnje. Prema tome možemo zaključiti da takve oznake omogućavaju proizvođaču da svojim proizvodom ostvari bolji plasman, višu cijenu, višu razinu povjerenja kupca te naposlijetku izgradnju brenda. Potonje je zatim važno vezivati uz aktualne trendove tržišta koji danas inzistiraju na zdravstvenim tvrdnjama, lokalnoj hrani i specjalitetima, očuvanju tradicije, očuvanju starih sorti i pasmina, identifikaciji s područjem proizvodnje, zadržavanju ostvarenog prihoda te društvenoj odgovornosti. Kao dva ovdje vrlo moguća i bliska načina dodavanja vrijednosti prehrambenim proizvodima, zaključuje Marušić Lisac, izdvajaju se oznake autohtonosti (oznaka izvornosti, zemljopisnog porijekla i tradicionalnog specjaliteta) te ekološka poljoprivreda koja u najvećoj mogućoj mjeri teži smanjenju upotrebe agrokemijskih sredstava, omogućavajući tako odvijanje i djelovanje prirodnih zakona koji povećavaju kako prirod tako i otpornost na bolesti.

Na kraju gotovo dvosatne edukacije podršku maslinarima dao je i gradonačelnik Darijo Vasilić.