Izazovi linije, izložba ULUPUH-ove Sekcije za keramiku, staklo i porculan

Linija je elementarno i na prvi pogled maksimalno asketsko likovno izražajno sredstvo, koje međutim ima tu sposobnost da od minimuma stvori maksimum. Da svojom izražajnošću stvori neočekivano bogatstvo vizualnih asocijacija i doživljaja. Linija u sebi sažimlje dinamiku i energiju, ali i snagu i strukturalnost. 

U znalačkim linijskim potezima združuju se analitičnost, emocionalnost i impulzivnost, disciplina i spontanost, snaga mišljenja i snaga imaginacije. Izražavanje linijom pohvala je ruci, jer se tako bilježi vlastito disanje i vlastito postojanje, kao tragovi stanja i raspoloženja, ali i egzistencijalnih razmišljanja. Profinjenom jednostavnošću linije moguće je ispričati cijeli niz likovnih priča - onih meditativnih, do onih zgusnuto ekspresivnih. Pritom je moguće jednako uvjerljivo pričati o cijelim svjetovima, kako o onim unutarnjima, svojih autora, tako i o onima cijeloga čovječanstva. Isto tako se i  hvatati jednim krajem za daleke korijene kolektivne memorije, a drugim za beskrajne linijske spirale univerzuma. Nije stoga čudno da je umjetnicima linija uvijek izazov, od pamtivijeka do danas. Pogotovo je ona izazov danas, provlačeći se u svim medijima. Bila je ona, ne bez razloga, u ovom slučaju izazov i grupi keramičara suvremenog izričaja Sekcije za keramiku, staklo i porculan ULUPUH-a, koji u slijedu cijelog niza tematskih projekata realiziranih posljednjih godina pomiču keramiku u područje suvremene umjetničke prakse, smještajući je uz bok ostalim aktualnim medijima i time u područje promatranja iz suvremenog rakursa. 
Najnoviji projekt iniciran od ove sekcije - IZAZOVI LINIJE, može se reći da na određeni način predstavlja drugi dio 2010. godine izvedenog projekta Kiparsko u keramici, koji se bavio problematikom volumena u keramičkome mediju, odnosno odnosom keramičarskog i kiparskog pristupa u građenju volumena. Sada međutim, u ovome projektu, nije u fokusu interesa način oblikovanja i modeliranja forme, već način komuniciranja s linijom u keramici. Linijom koja je tu prisutna na tri načina: kao plošna (na podlozi), prostorna i virtualna, a kroz radove autora mogu se pratiti njezine metamorfoze. Najčešće se, u većine izloženih radova, ona voli držati podloge, pa keramičari, komunicirajući s njom u zoni epiderme, stvaraju svojim linijsko-crtačkim ili linearno-slikarskim oslikom uzbudljivo vizualno događanje na površini keramičkih (i staklenih) ploča, skulptura, objekata, plitica, vaza, tanjura... Pritom imaginacija umjetnika kreće od minimalistički urezanog ili iscrtanog arhetipskog crteža, te u površinu utisnutog crtolikog udubljenja, do profinjenih linijskih struktura i hokusaijevskih šara. Ili od dominacije jedne zlaćane linije, do bogatog kolorističkog linijskog vatrometa. Takva površinska linija nekad se ipak poželi transformirati iz neopipljivo-dvodimenzionalnoga u opipljivo-trodimenzionalno - iz plošnoga u prostorno, pa združujući se s drugim materijalima i medijima, sa svjetlom i sa zrcalnim efektima, ona zaposjeda prostor kao instalacija ili objekt. Odnos linije/crteža i prostora tad se mijenja, a na našu percepciju i osjetila dodatno djeluju i pridruženi efekti. Zato se u toj situaciji mijenja i njezino sagledavanje, jer sve prelazi u drugu i drukčiju dimenziju. A pogotovo je ta dimenzija drukčija onda kad linija odskoči iz prostorno-taktilne zbilje u neopipljivi svijet elektronskih medija, u kojima se, začudo, unatoč svom taktilnom porijeklu, ona osjeća lako i prostorno oslobođeno. Jer tu je ona, kao što je to često slučaj i sa suvremenim crtežom, kroz multimediju i video ušla u jednu novu realnost.
Važno je na kraju reći da autori koji tu sudjeluju na izložbi IZAZOVI LINIJE pripadaju onoj grupi suvremenih keramičara koja njeguje poseban odnos prema mediju keramike. Keramičari su to koji imaju naglašenu osjetljivosti za prirodu svoga medija, za oblikovanje forme, ali i za strukturu površine i njezinu obradu. Njihov je pristup analitički, a način rada strog i discipliniran. Unatoč tome, radovi su im puni privlačne poetičnosti i snažne energije. Volumeni koje stvaraju i koji su u ovome projektu jedna od podloga njihovih linijskih vizualnih igara, najčešće su sažeti, reducirani i zgusnuti, strukturalni i elementarni. Time su sukladni onoj elementarnoj prirodi same linije, koja se skoro sestrinski pridružuje po karakteru joj sličnim skulpturama, objektima, pločama i instalacijama, na čijim površinama, ili u čijem zagrljaju znalački profinjeno pleše svoj likovni ples. Dojam koji najposlije odašilju djela ovih umjetnika istinski je snažan. Jer minimalistička redukcija uvijek nosi maksimalnu vizualnu poruku, što je ovaj projekt dokazao. Dokazao je da jednostavni, sažeti i profinjeno korišteni izražajni efekti otvaraju (posebno u keramici!) sva osjetila i magično uvlače gledatelja u priču. I na kraju je još jednom potvrdio da podvrgavanje keramike suvremenim vizualnim transformacijama otvara nove mogućnosti iščitavanja ovoga medija, što u kontekstu suvremenog iščitavanja daje keramici novu vizualnu puninu i novo značenje. [Višnja Slavica Gabout]