BLAGO (U) KRKU Kolekcionar Željko Skomeršić više od 30 godina stvara jedinstvenu pomorsku zbirku Jadrana

Prije nego što prvi posjetitelji zakorače u prostor koji naziva drugim domom, Željko Skomeršić svakoga jutra navija svoje brodske satove. U njegovoj ih je zbirci više, no u ijednom pomorskom muzeju ili centru u Hrvatskoj.

Kaže, ura mora delat!

Te tri riječi možda najbolje opisuju čovjeka koji već više od trideset godina neumorno prikuplja, istražuje, restaurira i čuva pomorsku baštinu svoga kraja. Većina njegova blaga nalazi se u uličici koja povezuje Pjanku i Kamplin, u kojoj od 2018. godine djeluje Interpretacijski centar pomorske baštine otoka Krka.

Zbirka je te godine dobila dom kakav zaslužuje. Interpretacijski centar otvoren je zahvaljujući zajedničkom ulaganju Primorsko-goranske županije, Europske unije i Grada Krka.

Danas je to mjesto kakvo je teško pronaći bilo gdje diljem zemlje pa i šire. U njemu se čuva na tisuće predmeta - od brodskih instrumenata, kronometara i iznimno vrijednih brodskih satova, preko rijetkih knjiga, bilježnica, karata i dokumenata, do posuđa, zastava, uniformi, maketa i nacrta koji svjedoče o stoljećima pomorske tradicije i ljudima koji su uz more i od mora živjeli.

Koliko se točno predmeta nalazi u zbirci, ne zna ni sam njezin autor. Grad Krk ove je godine naručio katalogizaciju koju će provesti stručnjaci Gradskog muzeja Crikvenica pa će tek tada biti poznato koliko je zapravo velika kolekcionarska zbirka krčkog zaljubljenika u brodove i sve ono što je vezano uz njih.

U sklopu Centra je i njegova maketarska radionica Leut. Ondje nastaju makete po kojima je poznat daleko izvan granica Hrvatske.

Miris drva i alat na radnom stolu svjedoče da radionica nije tek dio postava, nego prostor u kojem se neumorno stvara. Višestruko nagrađivani brodomaketar i međunarodni sudac za brodomaketarstvo, brodovima se počeo baviti sasvim slučajno. Kako kaže - preko noći.

"Sve se dogodilo kada sam 1992. obolil od tuberkuloze. Preko noći sam prestal s, recimo, porocima, cigaretima. Prestal sam pit. Trebalo je zaposliti ruke. Govorim.... idem za sebe napraviti jednu maketu broda i to se pretvorilo u zbirku koja danas broji šezdesetak maketa. Sudjelovao sam na europskim i svjetskim natjecanjima, medalje osvajao", kaže gospodin Skomeršić koji je radni vijek proveo kao poslovođa skladišta u Zlatnom otoku.

Jedan hobi vodio je drugome pa se 1996., isto sasvim slučajno, počeo baviti i kolekcionarstvom.

"Susjed mi je dal dva ferala sa svog broda i onda sam počel malo po malo sakupljati tu kramariju, sa brodova, dijelove brodske opreme, instrumente, alat brodograđevni. Onda sam počel uniforme sakupljati, nacrte, stare knjige, nautičke karte. Najstarija u zbirci je karta iz 1572. godine.

Imam knjige od 1700. godine na ovamo i to je sve tematika brodogradnja, navigacija, sve to se tiče pomorstva i mora", objašnjava 74-godišnjak, dodajući kako je Centar maritimne baštine u Krku jedinstven po tome što posjetitelji sve iz kolekcionarske zbirke mogu vidjeti, dodirnuti, prostudirati, a sam vlasnik uputit će ih u tematiku i s njima vrlo rado podijeliti svoje bogato znanje. Nije kao u muzejima u kojima vrijede stroga pravila, dodaje.

Osim toga, Centar maritimne baštine u Krku sadrži vrlo rijetke eksponate poput simulatora jedrenja iz 19. stoljeća, najveću kolekciju brodskih satova i kronometara u Hrvatskoj, kapu mornara mornarice Kraljevine Jugoslavije koja je u kolekcionarskim krugovima iznimno rijetka, a gospodin Željko nam otkriva i zbog čega je tome tako.

"Mornari kada su dolazili doma nakon četiri - pet godina službe u mornarici, oni bi hitili tu uniformu ća. Bilo im je dosta. I zato se teško dolazi do tih uniformi. Za razliku od oficirskih kojih ima jer su oficiri svoje uniforme kupovali i dali su se pokapati u njima“, objašnjava gospodin Željko.

„Ovo je kapa Mornarice Kraljevine Jugoslavije, ali kapa mornara. Ona obična. Ovo je jedina. Muzeji ih nemaju. Ja im je posuđujem",  dodaje.

Na pitanje na što je u svojoj bogatoj zbirci najponosniji, odgovara bez imalo razmišljanja.

"Na sve! To je isto kao da pitate mater koje dite njoj najdraže. To je sve plod moga rada. To se sakuplja godinama."

U šali kaže kako je jedan porok zamijenio drugim jer je kolekcionarstvo, priznaje, prava ovisnost.

"To je velika opasnost. Na tržištu ima toliko stvari koje bi čovjek želil imati, ali treba se moć suzdržat jer su to uglavnom skupe stvari. Onda treba biti malo oprezan, da se ne zaglibi."

Velik dio zbirke pronašao je zahvaljujući prijateljima, dugogodišnjim poznanstvima i slučajnim susretima, ali i vlastitoj upornosti.

"Ja sam jako puno stvari dobil od prijatelja svojih u Trstu. Jedan od njih je bil profesor na Pomorskoj školi tako da sam puno vrednih stvari od njega dobil. To su uglavnom knjige, dokumenti, stari nacrti brodova."

Godinama obilazi sajmove, antikvarijate i privatne zbirke, kupuje, mijenja i istražuje. Ponekad bi predmet pronašao sasvim slučajno, a tek bi kasnije otkrio koliko je zapravo vrijedan.

"Neke stvari kupim i nisam siguran što je. Poslije se istraži o čemu se radi. Za sad se još nisam zeznul", kaže.

Ipak, priznaje kako danas nije lako biti kolekcionar.

"Na tržištu jako puno lažnjaka. Posebno iz Poljske i Mađarske. Puno medalja, primjerice. Čovik treba biti oprezan jer te stvari nisu jeftine. Jedna značka austrougarska od podmorničara zna koštati po nekoliko stotina eura. Ako kupiš falš više je nećeš ni prodati."

Blago koje tek čeka biti otkriveno

Interpretacijski centar maritimne baštine otoka Krka neiscrpna je riznica pomorskog blaga. U njegovim se vitrinama, policama i ladicama čuvaju tisuće predmeta koji svjedoče o stoljećima pomorske povijesti otoka Krka i čitavog sjevernog Jadrana.

Među eksponatima nalaze se i brojni rariteti – dokumenti koji svjedoče o pokušaju patentiranja reakcionog torpeda iz 1937. godine i tehničke dokumentacije za gradnju podmornica Kraljevine Jugoslavije, preko jedinstvenih zastava, brodskog posuđa, privatnih stvari koje su pripadale kapetanima i mornarima, bogate ostavštine jednog od najpriznatijih hrvatskih inženjera brodogradnje Velimira Salamona, autora falkuše pa sve do vrijednih rukopisa, dokumenata i predmeta koje ne posjeduju ni najozbiljniji hrvatski muzeji.

Za razliku od klasičnih muzeja, ovdje posjetitelji nisu tek promatrači. Mogu zaviriti u stare knjige i karte, postaviti pitanje i iz prve ruke čuti priče o predmetima koji svjedoče o bogatoj pomorskoj prošlosti.

Iako surađuje s pomorskim muzejima diljem Hrvatske i svoje eksponate redovito posuđuje za izložbe i monografije, najveća mu je želja da Interpretacijski centar što bolje upoznaju upravo Krčani.

„Volil bi ja da domaći ljudi više dolaze tu. Puno bi saznali o pomorstvu i brodogradnji“, iskreno će.

U idućim nastavcima

Ovo je tek prvi dio serijala u kojem ćemo otvoriti drvene ladice, škrinje i ormare Interpretacijskog centra te ispričati priče o eksponatima kakvi se rijetko viđaju i u najvećim pomorskim muzejima.

U idućim nastavcima ispričat ćemo priče o nekim od njegovih najzanimljivijih eksponata – kako je u Krk stigao vrijedan sat s broda Kaiser Franz Joseph I., kako je na maškarama u Baški slučajno pronađena zastava Markgrofovije Istre, a ona zadarske brodarske kompanije Societa Anonima di Navigazione Zaratina iz 1908. u Kotoru mijenjana za tabakeru s monogramom Aleksandra i Marije Karađorđević.

Što sve krije drvena škrinja, a što dokumenti o pokušaju patentiranja reakcionog torpeda iz 1937. godine te kakve tajne čuvaju stare nautičke karte, knjige i rukopisi.

Predstavit ćemo analizu osebujnog odvjetnika i književnika Mate Dvorničića, koji u knjižici „Gradovi na Jadranu“ početkom 20. stoljeća piše o „uticaju mora na psihu gornje primoraca“, podrobnije se baveći upravo Krčanima i ne štedeći ih!

Pisat ćemo o osnivanju krčkog brodogradilišta i revitalizaciji Jedriličarskog kluba Krk, najstarijeg na Jadranu.

A dotad poslušajte gospodina Željka i: „Dođite, listajte literaturu, gledajte karte, ča god vas zanima!"

Tekst: Marijana Markelić