Devedeseta obljetnica prve elektrifikacije otoka Krka

14.12.2015.

Ove godine otok Krk bilježi jednu zanimljivu obljetnicu, a prema kronologiji koju donosi Franjo Magaš, riječ je o devedesetoj obljetnici prve elektrifikacije otoka Krka. Naime, prva žarulja bljesnula je sada već daleke 1925. godine u Omišlju kada je u pogon puštena prva otočna diesel elektrana, snage 25 kW.

Trošak izgradnje ove malene elektrane, zajedno s mjesnom električnom mrežom, preuzela je tadašnja Općina Omišalj, uz pomoć raspisanog zajma među stanovnicima mjesta, čime je otok Krk dobio prvi lokalni izvor električne energije. Tri godine kasnije diesel elektrana, snage 50 kW, postavljena je u Krku, zatim 1930. u Baški, a nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1945., u Puntu. Takvo se stanje, što se izvora električne energije tiče, nije mijenjalo sve do 1947. godine kada je osnovana tvrtka Elektra sa sjedištem u Puntu, koji je obzirom na brodogradilište, po pitanju obrta, bio svojevrsni centar otočne proizvodne industrije.
Širenjem niskonaponske mreže sve su se više opterećivali stari izvori električne energije što je dovelo do energetske krize koja je djelomično riješena 1953. montažom starog diesel agregata, snage 200 kW, u Puntu, te 1957. diesel agregata, snage 220 kW. Ostala mjesta strojeve s generatorom dobila su ovim redom: Bašćanska Draga 1952., Stara Baška 1953., Dobrinj 1954., Njivice 1954., Polje 1955., Jezero 1957. te Šilo i Klimno 1959. godine.
Situacija s dalekovodima bila je nešto kompleksnija. Od Krka do Malinske prolazio je stari dalekovod podignut prije Drugog svjetskog rata putem kojeg se Malinska napajala iz krčke elektrane. Krčka i puntarska centrala dalekovodom su povezane 1954., a u isto vrijeme izgrađen je još jedan dalekovod, povezavši područje Dunata s Vrbnikom. Godinu kasnije, dalekovodom između Kuke i Bašćanske drage omogućeno je da se naselja Kornić, Muraj, Lakmartin, Vrbnik i Bašćanska kotlina napajaju iz puntarske elektrane.
Zbog rapidnog porasta potrošnje električne energije krenulo se s izradom idejnog projekta elektrifikacije otoka Krka, s time da je rješenje napajanja kvarnerskih otoka iz elektroenergetskog sustava Hrvatske napravljeno u zagrebačkom Institutu za elektroprivredu, i to 1957. godine. Međutim put do njegove realizacije bio je težak jer je, uz nužan entuzijazam i upornost otočana, trebalo osigurati nemale financije, zatim dobaviti kvalitetan podmorski kabel, ali i organizirati kadrove. Polaganjem pomorskog kabela na relaciji Jadranovo - Vošćica, 28. i 29. listopada 1958. godine, otok je povezan s Hidroelektranom Vinodol u Triblju, a izgradnjom dalekovoda do trafostanice u Malinskoj te potom onog između Malinske i Dunata, stvoren je temelj za kompletnu elektrifikaciju otoka i njegovo povezivanje u elektroenergetski sustav Hrvatske. Nakon što su 1960. sredstva i kadar Elektre Punat prešli u sustav tvrtke Elektroprimorje Rijeka, nastavilo se s elektrifikacijom otoka koja je do kraja provedena 1969., budući da se ni jedno naselje nije mirilo s eventualnom mogućnošću da ostane bez struje. Svečanost u povodu dovršetka elektrifikacije svih otočnih naselja, o čemu svjedoči navod u zagrebačkom Vjesniku, tako je održana u svibnju 1969. godine.
Kada se u obzir uzme podatak da je u razdoblju od 1925. do 1940. bilo elektrificirano svega sedam naselja, a između 1946. i 1969. njih sedamdesetak (s oko 4.500 domaćinstava), možemo pretpostaviti koliki su bili napori otočana da u cijelosti provedu elektrifikacije, jer bez struje nije se mogao očekivati napredak, ali ni raskid sa starim životnim navikama.