Zanimljiva rasprava o Bogu u fokusu Posljednje Freudove seanse

Kazalištu posvećen dio programa 60. Ljetnih priredbi, 18. srpnja 2016. godine, na Sceni Zidine, nastavljen je hvaljenom dramom Freudova posljednja seansa čiju produkciju potpisuje popularno zagrebačko kazalište Planet art.

Riječ je o predstavi kreiranoj prema istoimenom predlošku istaknutog američkog dramatičara Marca St. Germaina koji je inspiriran knjigom profesora Armanda Nicholija, inače temeljenom na odnosu Sigmunda Freuda i Clivea Staplesa Lewisa spram Boga i ljubavi.
Posljednja Freudova seansa (1939.) tako na Freudovu londonsku adresu dovodi mladoga pisca Lewisa, gradeći čitavu predstavu na raspravi tih dvaju znanih intelektualaca o postojanju Boga. A iako je riječ o fiktivnom susretu, obzirom na to da je Freud svoje zadnje dane proveo u Londonu, svjedočivši početku Drugoga svjetskoga rata, nije potrebno previše mašte da ih se zamisli u gorljivom razgovoru. Izuzev tog susreta, predstava vjerno prati biografije svojih slavnih protagonista, tako da su u njoj mogli uživati, i poklonici Freuda, i Lewisa, inače autora romanesknog serijala Kronike iz Narnije. Naime, Freud je znanstvenik i ateist, dok je Lewis mladi intelektualac i pisac nedavno otkrivene vjere, koji je kao student čitao Freuda, a budući da ga i nadalje cijeni veliko mu zadovoljstvo predstavlja upravo Freudov poziv na raspravu. Međutim, poziv je uslijedio nakon što je znani psihoanalitičar saznao da se Lewis nedavno suprotstavio njegovim razmišljanjima, iako razlog pozivu nije neprijateljski, već je Freud ustrajan u namjeri da otkrije kako i zašto je Lewis otkrio Boga ne bi li ga uvjerio u zabludu.
Uglavnom, Posljednja Freudova seansa predstava je čija kvaliteta proizlazi iz dobrog teksta i kvalitetne glume, s uporištem u suprotstavljanju shvaćanja vjere i znanosti, što se naposljetku pokazalo beskonačnim izvorištem dramskog, iako drama ni u jednom trenutku nije intervenirala u Freudova i Lewisova stajališta, već ih je samo suprotstavila.
I dok je gorljivog vjernika Lewisa utjelovio Franjo Dijak, u odijelo Sigmunda Freuda uskočio je Marko Torjanac, koji uz režiju potpisuje prijevod i scenografiju predstave. Kostimografiju je međutim odradila Đurđa Janeš, odabir glazbe Milorad Stranić, a oblikovanje svjetla Damir Rončević.
Dramski program Ljetnih priredbi nastavlja se već 25. srpnja urnebesnom komedijom Kod Tita u raju (ili Mi smo ga tek najebali) u izvedbi Indexovog radio pozorišta iz Beograda, te novom komedijom Taksimetar, zagrebačkog Teatra Exit.